PSIHOPTERAPIJA je proces zajedničkog rada edukovanog psihoterapeuta i klijenta, na otkrivanju, prihvatanju ili prevazilaženju postojećih problema, blokada i drugih elemenata, koji ometaju ili otežavaju klijentovo funkcionisanje u sadašnjosti. Posao psihoterapeuta nije direktno mijenjanje klijenta, brzo davanje savjeta ili rješavanje teškoća umjesto njega. Klijent bi trebalo da bude aktivan učesnik u psihoterapijskom procesu, a terapeutova uloga je da pomogne klijentu da preuzme odgovornost i osvijesti svoje kapacitete za otkrivanje načina uspješnijeg suočavanja sa realnošću.
Na psihoterapiju se mogu javiti SVI zainteresovani, bilo da je riječ o želji za dodatan rad na sebi- ličnom rastu i razvoju, unapređivanju određenih vještina ili promjeni ustaljenih obrazaca ponašanja, bilo da su u pitanju emocionalne blokade ili neprijatna iskustva i emocije, koje osobama otežavaju svakodnevno funkcionisanje i življenje autentičnog, kvalitetnog i smislenog, svrsihodnog, ispunjenog života.
Psihoterapija je proces, a period trajanja zavisi od nekoliko faktora:
- prirode i vrste problema zbog koje se klijent javlja
- klijentovih vještina za nošenje sa postojećim problemima
- kapaciteta za učenje i usvajanje novih tehnika i vještina
- a prvenstveno od same motivacije, zainteresovanosti za rad i posvećenosti u samom terapijskom procesu
Najvažniji faktor, koji dovodi do promjene u klijentovom ponašanju, mišljenju i emocionalnom reagovanju, je zapravo terapijski odnos, koji obje strane (i terapeut i klijent) grade tokom terapijskog poduhvata. Taj odnos bi trebalo da bude prožet uzajamnim povjerenjem, uvažavanjem i otvorenošću za saradnju i razgovor o potencijalnim problemima ili krizama koje se mogu javiti u okviru same seanse i tokom procesa psihoterapije. Za stvaranje bliskog i saradničkog odnosa, važno je bezuslovno prihvatanje, razumijevanje, saosjećanje i iskrena briga za klijenta i njegov problem, autentičnost i iskrenost od stane samog psihoterapeuta. Srž trapijskog odnosa je vjera u klijentov potencijal za autentično suočavanje sa poteškoćama i zajednički napori za pronalaženje alternativnih načina rješenja postojećih teškoća. Više o terapijskom odnosu, čitajte na našem blogu.
Kao i u medicini, tako i u psihoterapiji možemo primijeniti načelo PRIMUM NON NOCERE (najprije, ne naškoditi). S obzirom da klijent u psihoterapiji iznosi najintimnije detalje iz svog života, dužnost pishoterapeuta je obezbjeđivanje povjerljivosti takvih podataka i postupanje u skladu sa etičkim, ali i moralnim načelima u toku svoje prakse. Pojedina delikantna pitanja, kao što su suicidalne intencije moraju biti praćena stalnom i pojačanom brigom za klijentovu dobrobit, u smislu ispravne procjene suicidalnog, rizika, te adekvatnog i fleksibilnog programa intervencije i tretmana koji se namjerava provesti.