Liderske vještine u turbulentnim vremenima: kako razvijati rezilijentnost na krize i promjene

Stres prilikom navigovanja različitim promjenljivim i kompleksnim faktorima u posljednje dvije godine otežao je mnogim menadžerima i liderima da se diskonektuju i oporave od svakodnevnih radnih pritisaka. Prema mnogim izvještajima, nivoi opterećenosti, isrpljenosti i tjeskobe su drastično porasli u svim poslovnim sferama. 

Nova era koučinga podrazumijeva implementaciju praktičnih metoda zasnovanih na empirijskim istraživanjima, koje će pomoći liderima da razviju repertoar vještina za jačanje otpornosti na krize i ponašanja koja su usmjerena prema vrijednostima. 
U ovom tekstu, nastojaću rasvjetliti određene postulate terapije prihvatanjem i posvećenošću (Acceptance and Commitment Therapy) i predstaviti njihovu praktičnu vrijednost u poslovnom kontekstu.
Terapija prihvatanjem i posvećenošću (ACT) predstavlja savremeni pristup u kognitivno-bihejvioralnoj terapiji i  temelji se na empirijski potvrđenim tretmanima.  Kada se koristi u poslovnom kontekstu, ACT pokazuje učinkovitost u povećanju radnog učinka i inovativnosti  (Bond, F.W., Flaxman P.E., 2006), uz smanjenje stresa  (Bond, F.W., Bunce, D., 2003; Flaxman, P.E., Bond, F.W., 2010) i grešaka u radu (Bond, F.W., Bunce, D., 2003). 
Kroz ACT trening nastoji se oblikovati repertoar ponašanja tako da osoba na liderskoj poziciji može napraviti razliku između sebe kao dijela konteksta i drugih sadržaja, kao što su emocije, porivi i osjećaji koje doživljava, a zatim da prihvati ona unutrašnja iskustva kako se pojavljuju, bez pokušaja da se odbrani od njih. 
Kroz ACT trening, osoba takođe uči kako da se odvoji od beskorisnih razmišljanja koje um servira, te kako se posvetiti akcijama koje su pod uticajem svjesnog odabira u sadašnjem trenutku, u skladu sa vrijednostima (Moran, J. D., 2011). 
Pokazalo se da ACT model dovodi do psihološke fleksibilnosti (Ciarrochi, J., Bilich, L., Godsel, C., 2010), koja  će vjerojatno biti ključni element za jačanje otpornosti na krizne situacije i promjene u biznis svijetu.

PSIHOLOŠKA FLEKSIBILNOST

Psihološka fleksibilnost daje priliku osobi da ustraje ili promijeni svoje ponašanje u službi postizanja vrednovanih ciljeva i ishoda (Bach, P., Moran, D.J., 2008), a šire je definisana kao potpuno kontaktiranje sadašnjeg trenutka, na temelju onoga što situacija pruža, (Hayes, S.C., Strosahl, K.,  Wilson, K.G., 1999.), a što je od izuzetne važnosti s obzirom da je jedino vrijeme u kojem lider može da djeluje "sada i ovdje".
Vjerujem da vještina psihološke fleksibilnosti ima potencijal ojačati osobe na liderskim pozicijama, ne samo u snalaženju u njihovim složenim ulogama, već i u svim područjima života. Kroz razvijanje i njegovanje psihološke fleksibilnosti lideri i menadžeri mogu:

•Postati efikasniji u uočavanju prilika i drugih stimulusa u svom okruženju, te na taj način ostvarivati kvalitetnije i učinkovitije odnose s drugima.
•Povezati se sa svojom svrhom i ličnim vrijednostima kao lider, kako bi razvili i unaprijedili svoj autentični stil.
•Razviti racionalniji i funkcionalniji odgovor na stres, neizvjesnost i promjene.
 

RAZVOJ PSIHOLOŠKE FLEKSIBILNOSTI kroz ACT (Terapiju prihvatanjem i posvećenošću)

Psihološka fleksibilnost može se razviti kroz ACT trening i bitno za spomenuti jeste da postoji preko 850 randomiziranih kontrolisanih ispitivanja (zlatni standard za metodologiju istraživanja) u kliničkim okruženjima koja pokazuju da je ACT učinkovit u poboljšanju mentalnog zdravlja. 
Sve je više istraživanja koja pokazuju da se ACT može prilagoditi osobama na radnom mjestu, pružajući vještine za poboljšanje učinkovitosti, fleksibilnosti u ponašanju i životne vitalnosti uopšteno.

Vježba – Istraživanje vrijednosti

Jedan od temeljnih postulata unutar ACT-a je istraživanje i povezivanje s vašim ličnim vrijednostima. Cilj je da se te vrijednosti tada mogu koristiti kao lični kompas ponašanja, dajući smjer, čak i u najturbulentnijim vremenima.

Ako želite istražiti svoje lične vrijednosti na radnom mjestu, isprobajte ovu brzu vježbu.
Zamislite vrijeme u budućnosti. Došlo je vrijeme da se povučete s posla i organizovana je zabava u vašu čast. Za ovu vježbu ne važe pravila vremena i logike, tako da na vašoj zabavi mogu biti ljudi s kojima ste sarađivali tokom cijele vaše karijere.
Zamislite da troje gostiju ustane kako bi održali govor o vama, a vodič za govor su ova pitanja:
Kakav vam je bio kao kolega i nadređeni/lider?
Za šta se zalagao?
Kakav uticaj je ostvarivao?

Odvojite trenutak da se stvarno zamislite u ovoj situaciji. Šta biste stvarno voljeli čuti da kažu o vama? Zapišite.
Te riječi koje ste zapisali vjerojatno će vam dati neke naznake o vašim dubljim ličnim vrijednostima; o vašoj svrsi i onome što vam daje smisao na radnom mjestu.
Nakon toga, osvjestite...
U kojoj mjeri te lične vrijednosti usmjeravaju način na koji se trenutno ponašate na liderskoj poziciji?
Kako možete iskazati vaše vrijednosti više u svakodnevnim interakcijama sa kolegama, timovima i klijentima? Razmislite o malim načinima na koje možete demonstrirati ove vrijednosti u različitim radnim scenarijima. 
Kada razmišljate o sprovođenju ovih ponašanja da li možete primjetiti razliku u tome kako se osjećate, ili u reakciji drugih iz okruženja? 

Ove lične vrijednosti mogu djelovati kao putokaz za usmjeravanje ponašanja na radnom mjestu, pomažući nam u postavljanju i prilagođavanju putanje i donošenju odluka.

Naravno, kada se krećemo u vrednovanom smjeru, naši umovi mogu generisati neke stvarno beskorisne sadržaje koji nas može izbaciti iz kolosijeka. U ACT pristupu postoji niz tehnika koje nam mogu pomoći da minimalizujemo efekat ovih sadržaja na naša ponašanja i time smanjimo njihov potencijal da sabotiraju naše namjere, ciljeve i akcije. To će biti tema budućeg posta.


Piše,
Maja Zelić, MA psihologije i RE&KBT terapeutkinja
Bach, P., Moran, D. J. (2008). ACT in practice: Case conceptualization in acceptance and commitment therapy. CA: New Harbinger Press.

Bond, F.W., Bunce, D. (2003). The role of acceptance and job control in mental health, job satisfaction, and work performance. Journal of Applied Psychology. 

Bond, F.W. & Flaxman, P.E. (2006). The ability of psychological flexibility and job control to predict learning, job performance, and mental health. Journal of Organizational Behavior Management.

Ciarrochi, J. Bilich, L., & Godsel, C. (2010). Psychological flexibility as a mechanism of change in acceptance and commitment
therapy. In R. Baer (Ed.), Assessing mindfulness and acceptance:
Illuminating the processes of change (pp. 51-76). CA: New
Harbinger.

Flaxman, P. E., Bond, F. W. (2010). A randomized worksite comparison of acceptance and commitment therapy and stress inoculation training. Behavior Research and Therapy. 

Hayes, S. C., Strosahl, K., Wilson, K. G. (1999). Acceptance and commitment therapy: An experiential approach to behavior
change. NY: Guilford Press.

Moran, J. Daniel (2011). ACT for Leadership: Using Acceptance and Commitment Training to Develop Crisis-Resilient Change Managers. The International Journal of Behavioral Consultation and Therapy.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *