Svi u nekom momentu primjećujemo kako se mučimo sa stvarima koje su se dogodile u prošlosti. Nosimo teško breme prošlih neuspjeha, nezavršenih poslova, problema u vezi, neispunjenih želja-svojih i tuđih. Ne možemo da pustimo prošlost ili se pretjerano brinemo šta bi se moglo dogoditi u budućnosti.
Kada um upadne u takvu rutinu, vrlo teško se odvojiti od misli, koje nas mogu i paralisati. To stanje možemo nazvati „bolnom zaokupljenošću“.
Zašto je to tako?
Odgovor većim dijelom, leži u biologiji čovjeka. Jednostavno, naš um je predoDređen da lakše pamti teške i nepovoljne događaje, dok se neki lijepi momenti i dešavanja „podrazumijevaju“. Neka istraživanja su pokazala, da kada se prisjećamo negativnih iskustava, vrlo često ostajemo u takvom raspoloženju dobar dio dana. Takođe, prema nekim ispitivanjima, naše pamćenje radi na drugačiji način, ako smo u prošlosti doživjeli traumatične događaje. Umjesto pronalaženja određenog događaja, proces traženja zaustavi se već nakon što se obavi prvi korak prisjećanja-ustvari mi pronađemo samo sažetak događaja, a zanemarimo cjelokupnu sliku.
Pa, šta onda možemo uraditi povodom toga?
Mi ne možemo uticati na događaje , koji su se desili u prošlosti, pa isto tako ne možemo znati šta nas tačno čeka u budućnosti, ali možemo izabrati da živimo život u sadašnjosti-OVDJE I SADA.Možemo da se pomirimo sa prošlošću-da je prihvatimo i možemo da prihvatimo da je budućnost neizvjesna,da umjesto pretjerane brige, budemo obazrivi ili da nam bude neprijatno povodom toga. Možemo i da treniramo tu brigu (trening kontrole brige). Možete i da uradite sljedeću vježbu:
- Prisjetite se perioda, kada se život činio mirnijim, neke prijatne aktivnosti, koju ste tada obavljali.Pokušajte se prisjetiti što više detalja u vezi sa tom aktivnošću (gdje i kada se desilo, ko je bio učesnik, koliko je trajala, kakve misli, emocije, senzacije i porive ste imali tada).
- Primjetite šta se dešava, u vama, sada , kakav je vaš unutrašnji doživljaj u odnosu na tu prijašnju aktivnost
- Uzmite tu aktivnost i bavite se njom ove sedmice. Nije važno da li traje 5 minuta ili sat vremena, je li vrlo bitna ili sporedna, da li ste sami ili u timu. Važno je da je to nešto prijatno- nešto što će vas vratiti u kontakt sa sobom, dijelom sebe, za koji ste smatrali da je odavno izgubljen.
- Nemojte čekati, da dobijete volju, učinite to bez obzira na raspoloženje- i vidite šta će se dogoditi.
- Uzmite svoj život u svoje ruke!
NAPOMENA: Svrha tekstova na ovom sajtu jeste kratko upoznavanje i približavanje psihološkim pojmovima ili temama, koje mogu biti od interesa za opštu populaciju. Navedene vježbe imaju za cilj da učvrste i povežu teorijska saznanja, kroz iskustvo izvođenja istih, a ujedno da potpomognu formiranje nekih novih obrazaca ponašanja, razmišljanja i emocionalnog reagovanja.
Sveukupno gledajući, cilj je da vas motivišemo, da sami dodatno istražujete i interesujete se, a ukoliko smatrate da vam je potrebna pomoć stručnjaka pri usvajanju i boljem razumijevanju – naš tim je tu za vas.
ROMANA ZULIĆ, mr psihologije